Betonski spavači - Treći put: Grad radnika i arhitekata

Nakon Drugog svjetskog rata Jugoslavija i Hrvatska kao jedna od njezinih republika grade novo društvo između Istoka i Zapada. Eksperiment je to obilježen mnogim proturječnostima koje se odražavaju i u arhitekturi - važnom dijelu tog velikog društvenog projekta. Na neobičnom putu od Zagreba do Beograda preko Zenice i Sarajeva do malog belgijskog grada Wevelgema kroz četiri epizode istražit ćemo arhitekturu koja je predstavljala temeljne vrijednosti tadašnjeg društva. Posjetit ćemo kuće, spomenike i gradove koji su te ideje utjelovili. Ispitat ćemo sudbinu arhitekture najvišeg simboličkog značenja koja je radikalnim povijesnim rezom izgubila prvotni smisao, ali ne kulturnu i prostornu važnost. Možemo li razdvojiti izvorno ideološko značenje od arhitektonske vrijednosti i skinuti stigmu ideoloških neprijatelja s nekih od najvrjednijih primjera naše arhitektonske baštine? Možemo li kritički sagledati ostvarenja jedne generacije i tako uspostaviti kontinuitet naše urbane i kulturne povijesti? Federativnost je bila ključna odrednica Jugoslavije, a ideja zajedništva u različitosti materijalizirala se i kroz arhitekturu. Posjetili smo zgradu nekadašnjeg Saveznog izvršnog vijeća u Beogradu koja, zamrznuta u vremenu, svjedoči o nestalom društvenom uređenju koje danas djeluje sve zagonetnije. Odlazimo i u grad koji je nekada bio simbol jugoslavenskog zajedništva - Sarajevo. Napuštena borilišta Olimpijskih igara održanih 1984. predstavljala su vrhunac sloge u očima svijeta da bi samo nekoliko godina kasnije postala simbolom krvavog raspada. U Belgiji, središtu zajednice europskih država, pronašli smo jedno od najvažnijih djela naše arhitektonske povijesti. Remek-djelo Vjenceslava Richtera, paviljon projektiran za međunarodnu izložbu Expo 58, preživio je na najneočekivaniji način.