Ovo je umjetnost: Empatija

Ovo je umjetnost: Empatija

S02E01 - Ovo je umjetnost II (dokumentarna serija)

31.3. 16:30
HRT 3
50 minuta

Bol je stalno prisutna u našem životu, od rođenja do smrti, i zato je uobičajena tema u umjetnosti. Na ovo putovanje u najmračniji kutak naše duše otputit ćemo se s pomoću sredstva u kojem se javljaju najveće boli: postelje. Zahvaljujući postelji, istražit ćemo razne aspekte te emocije koja je tako negativna, a opet tako nužna za stvaranje. Razmotrit ćemo život i stvaralaštvo nekoliko umjetnika koji su doživjeli iskustvo patnje: Fride Khalo, koja je trpjela iznimnu fizičku i emocionalnu bol i znala je artikulirati u svojim djelima; Frédérica Chopina, koji je bolovao od tuberkuloze i znao izraziti tjeskobu u svojim skladbama, od kojih su one najbolje skladane u ćeliji kartuzijanskog samostana u Valldemossi; te Antonija Tàpiesa, koji je patio od bolesti pluća i koji je bio uvjeren da je život ispunjen boli nešto nužno i neizbježno. Pokušat ćemo shvatiti zašto je slika ”Krik” Edvarda Muncha, simbol tjeskobe i egzistencijalne praznine u umjetnosti, toliko poznata u svijetu. Razmislit ćemo i o odnosu između boli i kreativnosti uz pomoć glazbenika i pisca Jamesa Rhodesa. No vidjet ćemo i kako drugi umjetnici reagiraju na bol i patnju: stvarajući svoja najbolja djela, poput skladatelja Gaetana Donizettija i slikara Rembrandta Van Rijna. Svim je tim umjetnicima nešto bilo zajedničko: uvjerenje da dok postoji bol, postoji i život. Jer svi su oni u dubini duše znali da je život, iako bolan, svakako vrijedan življenja.

Dodatne informacije

O emisiji

Umjetnost utjelovljuje mnoge emocije, ali prije svega, to je empatija. Ona nam pomaže da osjetimo ono što osjećaju drugi i omogućuje nam da se stavimo na njihovo mjesto. Zajedno s Ramonom Generom kao našim vodičem vidjet ćemo da je empatija često prisutna u svijetu umjetnosti, ona koja je nužna za poistovjećivanje emocija s drugima.
Doznat ćemo kako je empatija postala najvažnije obilježje slika Giotta i Jean François Mulleta, kao i temeljna osobina likova poput Quasimoda, grbavog junaka romana Victora Hugoa. Rubens, Van Dyck i Sofonisba Anguissola još su neki od umjetnika koji su, zahvaljujući toj emociji, otkrili da jednostavan portret može dočarati čak i esenciju jednog kralja.
Empatija u umjetnosti može poslužiti i kao nevidljiva nit kroz vrijeme, povezujući slike El Greca s Picassom, Cézanneom ili Williamom Blakeom.
Fotograf Samuel Aranda, dobitnik nagrade World Press Photo, objasnit će nam da je za fotografiju nužno da u nama pobudi emocije i pridonese rušenju barijera kod osobe koja je promatra. Ta zamisao - o nastojanju da se kod promatrača potakne katarza putem empatije - također je veoma prisutna u verističkoj operi ”Pagliacci”.
Ukratko, naučit ćemo da umjetnost otvara vrata empatiji, pružajući nam priliku da ostavimo snažan dojam, da osjetimo što drugi osjećaju i doživimo što drugi doživljavaju.