Ovo je umjetnost: Empatija
S02E01 - Ovo je umjetnost II (dokumentarna serija)
Bol je stalno prisutna u našem životu, od rođenja do smrti, i zato je uobičajena tema u umjetnosti. Na ovo putovanje u najmračniji kutak naše duše otputit ćemo se s pomoću sredstva u kojem se javljaju najveće boli: postelje. Zahvaljujući postelji, istražit ćemo razne aspekte te emocije koja je tako negativna, a opet tako nužna za stvaranje. Razmotrit ćemo život i stvaralaštvo nekoliko umjetnika koji su doživjeli iskustvo patnje: Fride Khalo, koja je trpjela iznimnu fizičku i emocionalnu bol i znala je artikulirati u svojim djelima; Frédérica Chopina, koji je bolovao od tuberkuloze i znao izraziti tjeskobu u svojim skladbama, od kojih su one najbolje skladane u ćeliji kartuzijanskog samostana u Valldemossi; te Antonija Tàpiesa, koji je patio od bolesti pluća i koji je bio uvjeren da je život ispunjen boli nešto nužno i neizbježno. Pokušat ćemo shvatiti zašto je slika ”Krik” Edvarda Muncha, simbol tjeskobe i egzistencijalne praznine u umjetnosti, toliko poznata u svijetu. Razmislit ćemo i o odnosu između boli i kreativnosti uz pomoć glazbenika i pisca Jamesa Rhodesa. No vidjet ćemo i kako drugi umjetnici reagiraju na bol i patnju: stvarajući svoja najbolja djela, poput skladatelja Gaetana Donizettija i slikara Rembrandta Van Rijna. Svim je tim umjetnicima nešto bilo zajedničko: uvjerenje da dok postoji bol, postoji i život. Jer svi su oni u dubini duše znali da je život, iako bolan, svakako vrijedan življenja.
Dodatne informacijeO emisiji
Umjetnost utjelovljuje mnoge emocije, ali prije svega, to je empatija. Ona nam pomaže da osjetimo ono što osjećaju drugi i omogućuje nam da se stavimo na njihovo mjesto. Zajedno s Ramonom Generom kao našim vodičem vidjet ćemo da je empatija često prisutna u svijetu umjetnosti, ona koja je nužna za poistovjećivanje emocija s drugima.
Doznat ćemo kako je empatija postala najvažnije obilježje slika Giotta i Jean François Mulleta, kao i temeljna osobina likova poput Quasimoda, grbavog junaka romana Victora Hugoa. Rubens, Van Dyck i Sofonisba Anguissola još su neki od umjetnika koji su, zahvaljujući toj emociji, otkrili da jednostavan portret može dočarati čak i esenciju jednog kralja.
Empatija u umjetnosti može poslužiti i kao nevidljiva nit kroz vrijeme, povezujući slike El Greca s Picassom, Cézanneom ili Williamom Blakeom.
Fotograf Samuel Aranda, dobitnik nagrade World Press Photo, objasnit će nam da je za fotografiju nužno da u nama pobudi emocije i pridonese rušenju barijera kod osobe koja je promatra. Ta zamisao - o nastojanju da se kod promatrača potakne katarza putem empatije - također je veoma prisutna u verističkoj operi ”Pagliacci”.
Ukratko, naučit ćemo da umjetnost otvara vrata empatiji, pružajući nam priliku da ostavimo snažan dojam, da osjetimo što drugi osjećaju i doživimo što drugi doživljavaju.