hr
Enrico Marotti: Ovo je moj plov
Kad je u rujnu 2019. godine Enrico Marotti osvojio prvi ’plov’ na Svjetskom kupu u Danskoj, bio je to vrhunac njegove sportske karijere. Kruna za tisuće sati koje je proveo na moru, za trud, koji u ’malim’ sportovima, kao što je jedrenje na dasci, često nepravedno ostane po strani. Pobjeda u Danskoj, u konkurenciji najboljih svjetskih jedriličara na dasci, bila je i svojevrsna prekretnica za Marottija koji je sezonu završio među deset najboljih jedriličara na svijetu. Sve je krenulo u Voloskom, malom mjestu pokraj Opatije, i uvali Preluk gdje gotovo svaki dan u rano jutro između pet i sedam sati puše sjeverni vjetar, tramontana, što predstavlja idealan poligon za jedriličare s Kvarnera. Kako je Enrico Marotti odrastao u blizini Preluke, bilo je sasvim normalno da se već kao dijete upiše u klasu Optimist u jedriličarkom klubu Opatija. U mlađim uzrastima Enrico nije postizao zapažene sportske rezultate, ali se zato zaljubio u sport i jedrenje što je bila odlična podloga za jedrenje na dasci u kojem je s nepunih 19 godina postao državni prvak. Strast za jedrenjem, upornost i rad doveli su ga blizu svjetskog vrha. Cilj mu je, kaže, doći do samog vrha i tamo se zadržati.
Dodatne informacijeO emisiji
Kad je u rujnu 2019. godine Enrico Marotti osvojio prvi ’plov’ na Svjetskom kupu u Danskoj, bio je to vrhunac njegove sportske karijere. Kruna za tisuće sati koje je proveo na moru, za trud, koji u ’malim’ sportovima, kao što je jedrenje na dasci, često nepravedno ostane po strani. Pobjeda u Danskoj, u konkurenciji najboljih svjetskih jedriličara na dasci, bila je i svojevrsna prekretnica za Marottija koji je sezonu završio među deset najboljih jedriličara na svijetu. Sve je krenulo u Voloskom, malom mjestu pokraj Opatije, i uvali Preluk gdje gotovo svaki dan u rano jutro između pet i sedam sati puše sjeverni vjetar, tramontana, što predstavlja idealan poligon za jedriličare s Kvarnera. Kako je Enrico Marotti odrastao u blizini Preluke, bilo je sasvim normalno da se već kao dijete upiše u klasu Optimist u jedriličarkom klubu Opatija. U mlađim uzrastima Enrico nije postizao zapažene sportske rezultate, ali se zato zaljubio u sport i jedrenje što je bila odlična podloga za jedrenje na dasci u kojem je s nepunih 19 godina postao državni prvak. Strast za jedrenjem, upornost i rad doveli su ga blizu svjetskog vrha. Cilj mu je, kaže, doći do samog vrha i tamo se zadržati.