hr
Tamo gdje je dom
Ankica je bezbroj puta bila pretučena i nitko je nikada nije pitao: ”Kako si?” Prvi put su je to pitali kad je stigla u Sigurnu kuću. Ankica je jedna od stotina žena koje su nakon kalvarije sigurnost i toplinu doma pronašle u utočištu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Dokumentarni film ”Tamo gdje je dom” govori o djeci, mladima, ženama i muškarcima koji su svoj dom i sigurnost morali potražiti u nekom od domova, odnosno sigurnih kuća Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Film donosi svjedočanstva korisnika te stručnog osoblja i djelatnika o poteškoćama kroz koje su prolazili, kako su se osnaživali i pripremali za povratak u svijet iz kojega su morali pobjeći ili su kao djeca bili izuzeti iz bioloških obitelji. Film se sastoji od osam priča, a prva je posvećena Kući ljubavi - Savica Šanci u kojoj su smještena djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi do tri godine te maloljetne trudnice i nezbrinute majke. Djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi školske dobi svoj dom pronašla su u Kući sv. Franje u Vugrovcu. U Kući bl. Alojzija Stepinca u Brezovici smještena su djeca s tjelesnim i mentalnim oštećenjima od 3. do 21. godine, a odrasli s poteškoćama u razvoju tamo pronalaze svoj dnevni boravak. Film donosi i priče i svjedočanstva štićenika Prihvatilišta za beskućnike, Stambene zajednice za osobe s invaliditetom na Trešnjevci. Najmlađa Caritasova kuća je ona za mlade na Selskoj cesti gdje su svoj privremni dom našli srednjoškolci i studenti bez odgovarajuće roditeljske skrbi i gdje se uz školovanje pripremaju za odlazak u samostalni život.
Dodatne informacijeO emisiji
Ankica je bezbroj puta bila pretučena i nitko je nikada nije pitao: ”Kako si?” Prvi put su je to pitali kad je stigla u Sigurnu kuću. Ankica je jedna od stotina žena koje su nakon kalvarije sigurnost i toplinu doma pronašle u utočištu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Dokumentarni film ”Tamo gdje je dom” govori o djeci, mladima, ženama i muškarcima koji su svoj dom i sigurnost morali potražiti u nekom od domova, odnosno sigurnih kuća Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Film donosi svjedočanstva korisnika te stručnog osoblja i djelatnika o poteškoćama kroz koje su prolazili, kako su se osnaživali i pripremali za povratak u svijet iz kojega su morali pobjeći ili su kao djeca bili izuzeti iz bioloških obitelji. Film se sastoji od osam priča, a prva je posvećena Kući ljubavi - Savica Šanci u kojoj su smještena djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi do tri godine te maloljetne trudnice i nezbrinute majke. Djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi školske dobi svoj dom pronašla su u Kući sv. Franje u Vugrovcu. U Kući bl. Alojzija Stepinca u Brezovici smještena su djeca s tjelesnim i mentalnim oštećenjima od 3. do 21. godine, a odrasli s poteškoćama u razvoju tamo pronalaze svoj dnevni boravak. Film donosi i priče i svjedočanstva štićenika Prihvatilišta za beskućnike, Stambene zajednice za osobe s invaliditetom na Trešnjevci. Najmlađa Caritasova kuća je ona za mlade na Selskoj cesti gdje su svoj privremni dom našli srednjoškolci i studenti bez odgovarajuće roditeljske skrbi i gdje se uz školovanje pripremaju za odlazak u samostalni život.