hr
Libanon - između kaosa i posljednje nade
Dugo smatran zlatnim predstavnikom Bliskog istoka, Libanon danas prolazi kroz najgoru ekonomsku krizu u svojoj povijesti. Čak 80 posto populacije živi ispod praga siromaštva, a na to se nadovezuje i nestašica raznih resursa kao što su voda, gorivo, lijekovi i prehrambene namirnice. Kupovina mesa, pa čak i najobičnijeg kruha, za mnoge je Libanonce postala luksuz koji si ne mogu priuštiti. Zbog galopirajuće inflacije cijene prehrambenih proizvoda skočile su za 500 posto u samo godinu dana. Za Riada, vlasnika malene trgovine u predgrađu Bejruta, poslovanje je postalo pravi pakao. Svako jutro s kalkulatorom u ruci mijenja cijene na proizvodima s obzirom na dnevni tečaj. Taj je postupak još teži budući da mu je dućan u mraku. Naime, libanonska vlada stanovnicima daje samo dva sata struje dnevno pa nemaju rasvjetu, ne mogu se grijati niti koristiti hladnjake. Situaciju su iskoristili privatni opskrbljivači strujom koje stanovnici nazivaju "električnom mafijom". Iako im nameće vrlo visoke cijene, ovaj vlasnik električne mreže sa skupocjenim satom na ruci tvrdi da libanonskom narodu čini uslugu. Domaća valuta, libanonska funta, izgubila je 90 posto svoje vrijednosti. Jedini na koje to nije utjecalo su oni koji primaju plaću u dolarima. Zelene novčanice koje u lokalnoj valuti vrijede pravo bogatstvo dovele su do nastanka nove privilegirane društvene klase. Zaposlen u jednoj internacionalnoj farmaceutskoj kompaniji, Joseph u propalom Libanonu živi kao kralj. Zahvaljujući novoj kupovnoj moći, u samo dva mjeseca, umjesto u dvadeset godina, otplatio je cijeli kredit za kuću. U državi pred raspadom nagriženoj rakom korupcije šest od deset Libanonaca sanja o napuštanju zemlje. Na sjeveru Libanona, u Tripoliju, Mohammed i njegovi sinovi isplovljavaju na put do Njemačke. Iako je njihovo putovanje završilo već na turskim obalama, mladi je otac još uvijek spreman riskirati sve kako bi došao do europskog eldorada. Libanonci će 15. svibnja izaći na birališta. Prvi put u više desetljeća, značajan rezultat moglo bi postići nekoliko stranaka koje su potekle iz civilnoga društva. Libanonski narod više ne vjeruje obećanjima korumpirane političke klase nesposobne da izađe na kraj s ekonomskom krizom.
Dodatne informacijeO emisiji
Dugo smatran zlatnim predstavnikom Bliskog istoka, Libanon danas prolazi kroz najgoru ekonomsku krizu u svojoj povijesti. Čak 80 posto populacije živi ispod praga siromaštva, a na to se nadovezuje i nestašica raznih resursa kao što su voda, gorivo, lijekovi i prehrambene namirnice. Kupovina mesa, pa čak i najobičnijeg kruha, za mnoge je Libanonce postala luksuz koji si ne mogu priuštiti. Zbog galopirajuće inflacije cijene prehrambenih proizvoda skočile su za 500 posto u samo godinu dana.
Za Riada, vlasnika malene trgovine u predgrađu Bejruta, poslovanje je postalo pravi pakao. Svako jutro s kalkulatorom u ruci mijenja cijene na proizvodima s obzirom na dnevni tečaj. Taj je postupak još teži budući da mu je dućan u mraku. Naime, libanonska vlada stanovnicima daje samo dva sata struje dnevno pa nemaju rasvjetu, ne mogu se grijati niti koristiti hladnjake. Situaciju su iskoristili privatni opskrbljivači strujom koje stanovnici nazivaju "električnom mafijom". Iako im nameće vrlo visoke cijene, ovaj vlasnik električne mreže sa skupocjenim satom na ruci tvrdi da libanonskom narodu čini uslugu. Domaća valuta, libanonska funta, izgubila je 90 posto svoje vrijednosti. Jedini na koje to nije utjecalo su oni koji primaju plaću u dolarima. Zelene novčanice koje u lokalnoj valuti vrijede pravo bogatstvo dovele su do nastanka nove privilegirane društvene klase. Zaposlen u jednoj internacionalnoj farmaceutskoj kompaniji, Joseph u propalom Libanonu živi kao kralj. Zahvaljujući novoj kupovnoj moći, u samo dva mjeseca, umjesto u dvadeset godina, otplatio je cijeli kredit za kuću. U državi pred raspadom nagriženoj rakom korupcije šest od deset Libanonaca sanja o napuštanju zemlje. Na sjeveru Libanona, u Tripoliju, Mohammed i njegovi sinovi isplovljavaju na put do Njemačke. Iako je njihovo putovanje završilo već na turskim obalama, mladi je otac još uvijek spreman riskirati sve kako bi došao do europskog eldorada. Libanonci će 15. svibnja izaći na birališta. Prvi put u više desetljeća, značajan rezultat moglo bi postići nekoliko stranaka koje su potekle iz civilnoga društva. Libanonski narod više ne vjeruje obećanjima korumpirane političke klase nesposobne da izađe na kraj s ekonomskom krizom.